Donji Hrašćan

Naziv sela Donji Hrašćan očito je fitonimskog podrijetla, upućuje na hrast, gustu hrastovu šumu. To je omanje naselje, orijentirano prema Hodošanu (škola) i Sv. Jurju u Trnju (crkva).

Spominje se 1660. godine u popisu kanonskih vizitacija, a isto tako i u popisu zaplijenjenih imanja grofova Zrinskih. Od spomeničke baštine A. Horvat bilježi da je u mjestu jednostavna kapela sv. Obitelji, lijepo situirana usred sela, očuvala nekoliko predmeta iz doba bidermajera: bečke litografije, “Krunjenje Marijino”, “Sv. Anu”, procesijski znak nazvan “Marija” i jednostavnu rustičnu propovjedaonicu.

Od privrede treba spomenuti da se stanovništvo pretežno bavi poljoprivredom, ali i da u selu ima više poduzetnika koji su mahom svi uspješni.

Ime je mjesto dobilo po velikim, višestoljetnim hrastovim šumama koje su ga okruživale. Prvi se puta u povijesnim vrelima spominje 1476. godine. Zanimljivo je da, iako je selo smješteno blizu rijeke Mure, nije bilo tijekom XVI. i XVII. stoljeća u sastavu vojvoda niti sa sjedištem u Goričanu, niti onoga sa sjedištem u Novakovcu.

Selo Donji Hrašćan se u upravnom smislu 1720. godine nalazilo u judikatu odnosno španatu Magni Campi (Veliko Polje), danas Sveti Križ.
Godine 1734. stanovnici Donjeg Hrašćana platili su 91 forintu kraljevskog poreza ili dike. To pak znači da su podložnici tada držali u selu ukupno 9 selišta. Već 1740. godine 8 obveznika dike u selu ukupno su platili za tu godinu 95 forinte i 21 novčić poreza.

Urbar za selo Donji Hrašćan donijet je zajedno sa urbarima sela Štrukovec i Palinovec 1768. godine. Urbar za Donji Hrašćan, taj izuzetno važan dokument kojim su regulirana sva prava i obveze feudalnih podložnika, ima uobičajenu strukturu, a sačuvan je primjerak pisan na hrvatskom jeziku. Jedno cijelo selište po tom dokumentu imalo je u Donjem Hrašćanu 22 jutra oranica i sjenokoša na osam kosaca. Svi su stanovnici bili kmetovi Čakovečkog vlastelinstva ili Ivana pl. Koosza.

Događanja

Kapela Svete Obitelji

“Kapela Svete Obitelji u D. Hrašćanu sagrađena je čini mi se g. 1907. Duga je oko 5 metara. popravlja je samo selo Hrašćan koje ju je i sagradilo. Zemlje nema nikakove nego samo 25 dinara zaklade.” – kaže župnik – kroničar Andrija Ficher u Spomenici župe, knjiga 1., stranica 128.

Pregledavajući inventar filijalne kapele u D. Hrašćanu, dr. Juraj Kolarić je našao kalež s ugraviranim inicijalima D. Hr. (=Donji Hrašćan) i 1873. godinom, što bi upućivalo na to da je filijalna kapela u D. Hrašćanu sagrađena već prije 1873. Očuvano je također nekoliko predmeta iz vremena bidermajera. Radi se o dvije bečke litografije: “Krunjenje Marijino” i “Sveta Ana”, o procesijskom znaku nazvanom “Marija” te o jednostavnoj rustikalnoj propovjedaonici.

K tomu valja dodati još jedan drugi izvor koji tvrdi da je 1907. godine selo D. Hrašćan podiglo pil na putu prema Gulešćaku, u koji je bio stavljen kameni kip Sv. Obitelji prenesen iz dotadašnje kapelice smještene u središtu mjesta. Prema tome, gradnju ovog pila zamijenio je župnik A. Fischer s gradnjom kapele koja je očito već postojala i prije 1897. godine. To odgovara i brojkama „97″ otisnutima na desnoj strani ulaza u kapelu, koje su otkrili radnici prigodom skidanja žbuke 1977. godine radi popravka kapele.

Kultura

“Međimurski muzej – Etnografska zbirka dr. Juraj Kolarić- Od zipke do groba” sastoji se od zgrada i nekoliko gospodarskih objekata koji čine jednu cjelinu na imanju od 2415 m2 koje nosi naziv “Bohnecov grunt” budući da je nekad on bio vlasništvo doseljenika iz Bohemije (Češke). Postavljanje zbirke započelo je 2004. godine.

Etnografska zbirka se nalazi na parceli koja je podijeljena na dva dijela. Prvim dijelom dominira kip sv. Jurja viteza mučenika, “Bohnecova hiža”, “Hižec” i “Stara hiža”, a na drugom ili Gospodarskom dvorištu dominiraju prateći poljodjelski ili ratarski objekti s kipom krave “Šeke i telčeka Bebeka” te “Zdenec s čigom”.